Srbija danas obeležava Dan nacionalnog jedinstva i zastave a gradovi, ulice i zgrade širom naše zemlje ukrašene su srpskom trobojkom. Danas će i narodna Skupština glasati o usvajanju zakona o zaštiti ćirilice.
Podsetimo, Dan nacionalnog jedinstva i zastave obeležava se na današnji dan u spomen na probijanje Solunskog fronta 15. septembra 1918. godine.
Već prvog dana pešadija je probila 11 kilometara fronta. Na prvoj liniji bile su šumadijska divizija sa Stepom Stepanovićem na čelu i dve francuske divizije.
Za 45 dana borbe srpska vojska je prešla oko 600 kilometara potiskujući neprijatelja i oslobađajući zemlju.
Prvog dana novembra srpska zastava se ponovo zavijorila i u Beogradu.
Povodom današnjeg praznika – Dana srpskog jedinstva, sećamo se naših junaka iz Velikog rata i proboja Solunskog fronta.
Bio je najmlađi kaplar na svetu. Učestvovao je u proboju Solunskog fronta gde je ranjen, a Vojvoda Živojin Mišić ga je unapredio, pa je kao 12-godišnjak imao čin podnarednika. Čekajući proboj fronta i povratak u Srbiju, opismenio se, a posle rata je otišao u Englesku, gde je završio gimnaziju i 1921. se vratio u Beograd.

U knjigama je zabeleženo da je Momčilo Gavrić na početku Prvog svetskog rata imao nepunih osam godina. On je iz Trbušnice, sela pet kilometara od Loznice, ispod samog Gučeva. Bio je osmo dete svojih roditelja oca Alimpija i majke Jelene.
U avgustu 1914, austrougarski vojnici su činili velike pokolje civilnog stanovništva, a među njima su ubijeni i Momčilovi roditelji, sestre i njegova četiri brata.
Tog dana on nije bio kod kuće, zahvaljujući čemu je jedini iz porodice preživeo. Naišao je na položaj Šestog artiljerijskog puka Drinske divizije prvog poziva kojim je komandovao major Stevan Tucović, brat Dimitrija Tucovića. Mališan je pao, obgrlio mu čizme i zajecao: „Čiko, sve su mi ubili…“.
